GRAD BIHAĆ - DISCOVER BIHAĆ

Bosanski English Deutsch

Bihać je šarmantni grad smješten na obalama rijeke Une

Bihaćko područje je bilo naseljeno već u vrijeme Ilira i Rimljana


Bihać je šarmantni grad smješten na obalama rijeke Une. Za vrijeme vašeg boravka u našem centru svoje slobodno vrijeme možete upotpuniti obilaskom turističkih atrakcija uz pratnju naših licenciranih vodiča.

TURISTIČKE ATRAKCIJE BIHAĆA


DŽAMIJA FETHIJA

DŽAMIJA FETHIJA

Dolaskom Turaka na ove krajiske prostore i osvajanjem posljednje utvrde u Pounju - Bihaca (1592.godine), mnogo toga se unutar zidina grada mijenja i prekraja. Prvo sto nova vlast preduzima jeste pretvaranje postojecih crkava u dzamije.

Po naredbi glavnokomandujuceg turskom vojskom i dugogodisnjeg zapovjednika Bihaca, Hasan-pase Predojevica , Crkva svetog Antuna preuredjuje se u glavnu dzamiju u gradu, Fethiju (u prevodu-osvojena).

Stari zapisi kazu da je Crkva svetog Antuna sagradjena krajem XIII i pocetkom XIV stoljeca i da je bila ukusno gradjen sakralni objekt, duzine 19,5 metara, sirine 9,2 metra, sa cetiri podbocna zidna pilastra. Gradjena je u gotskom stilu, sa visokim krovom, siljastim prostorima od ukrasnog kamena, te zvonikom na osam uglova. Pored crkve se nalazio dominikanski samostan koji se u listinama hrvatskih feudalaca spominje jos 1266. godine.

Prilikom uredjenja crkve u dzamiju, turski graditelji su ponesto ostavili od starih obrisa crkve.

Neki od prozora sa juzne i sjeverne strane zazidani su, a novi otvoreni a u sredini objekta, umjesto oltara, postavljen je mihrab. Iznad velikih ulaznih vrata ostala je goticka rozeta. Zvonik je ostao netaknut sve do 1863. godine kada se zbog dotrajalosti rusi i zamjenjuje vitkom munarom.

U samom podnozju munare i dan danas ostali su neostecena dva natpisa na arapskom jeziku koji govore o izgradnji ovog vjerskog spomenika. Dzamija Fethija je jedna od najocuvanijih sakralnih gradjevina u Bosni i Hercegovini.


TURBE (GROBNICA - MAUZOLEJ)

TURBE (GROBNICA - MAUZOLEJ)

Postoji nekoliko narodnih prica o izgradnji Turbeta. Jedna je da su u borbama za odbranu utvrdjenog Bihaca od silnije i brojnije Francjozefovske vojske, poginula dvojica pasa.

Sahranjeni su u miru bozjem preko puta Kapetanove kule. Zena jednog od pasa sa visokih prozora kule, gdje je stanovala, iznad grobova ugledala je zelenu svjetlost (nur). Po vjerovanju, to je znacilo da su se poginule pase posvetili. Nedugo zatim na tom mjestu vjernici su podigli Turbe od drvene konstrukcije, a unutra su podigli dva nisana sa kovcezima.

Dugo vremena ovaj je spomenik cuvao strazar sa puskom. Pouzdano se zna da Turbe potice iz vremena Osmanske vladavine i da je bilo izgradjeno od drveta. Dolaskom Austro-Ugarske pocinje izgradnja nove crkve Sv. Antona na mjestu gdje je bilo Turbe.

Austro-Ugarske vlasti ga pomjeraju nekoliko metara i podizu novo Turbe od kamena bihacita , ciji izgled i forma traju do nasih dana. Ovaj cisto sakralni spomenik bio je teze ostecen u toku posljednjeg rata, ali je popravljen i danas predstavlja neprocjenjivu vrijednost bosnjacke duhovne kulture na ovim krajiskim prostorima.

Pravih podataka o tome koja su dvojica pasa sahranjena u ovom hramu nema. I bez tih detalja Bihaćko Turbe plijeni paznju svakog posjetioca koji dodje da se blize upozna sa gradom i njegovim ljudima. Zajedno sa Kapetanovom kulom, velikom grobnicom i tornjem katolicke crkve Turbe sacinjava historijsko jezgro, daje pecat Bihacu, onom koji jos traje na starim razglednicama i sjecanjima starijih Biscana.


CRKVA SVETOG ANTUNA

CRKVA SVETOG ANTUNA

Crkva Sv. Antuna gradjena je na krajem XIX stoljeca, a zavrsena 1894. godine. Smatra se da je sagradjena na lokaciji gdje je i bila jedna od porusenih srednjovjekovnih bihackih crkava.

Katolicka crkva u Bihacu spada u red onih sakralnih gradjevina ciji se tipovi mogu sresti sirom sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Graditelji Crkve svetog Antuna Padovanskog vodili su, prije svega racuna o tome da ovo zdanje ima naglasenu prostornu koncepciju, ali isto tako ne zanemarujuci vecu upotrebu dekorativnih elemenata. Sam izgled crkve bio je, za ono vrijeme, vise nego impozantan.

Prostorno je zauzimala oko 900 m², sa visokim pravougaonim zvonikom; uz dzamiju Fethiju i Kapetanovu kulu dominirala je iznad gradskog urbanog jezgra. Bihacka Crkva svetog Antuna je promijenila svoj raniji izgled za vrijeme II svjetskog rata. Naime, godine 1941. tadasnja vlast naredila je da se do temelja srusi Pravoslavna crkva u gradu, a da se materijal sa porusene Pravoslavne crkve iskoristi za dozidjavanje crkve. Tako je dozidan jos jedan sprat zvonika, a sama crkva je produzena da bi dobila izgled kriza.

Tako je crkva postala jedna od tri najvece crkve u Bosni i Hercegovini, dugacka cijelih 58 metara. Godine 1944. jurisni bombarderi saveznicke avijacije u velikom naletu su bombardirali neprijateljske posade u gradu, prilikom cega je znatno ostecena i crkva. Od ovog vjerskog objekta ostao je jedino kvadratni visoki toranj sa zvonikom koji i danas odolijeva zubu vremena, podsjecajuci danasnje generacije na sve strahote ratnog razaranja.


KAPETANOVA KULA

KAPETANOVA KULA

Premda spada medju najstarije gradjevine Bihaca, Kapetanova kula do danasnjeg dana nije pronasla datum svog rodjenja. Ako joj njeni graditelji i korisnici nisu, radi buducih narastaja, ostavili one najosnovnije licne podatke, kasniji su joj historicari ipak utvrdili priblizno tacnu vremensku distancu iz koje potice: kasnohrvatski i ranoturski period.

Kao i mnoge stare gradjevine Bihaca, tako i Kapetanova kula, ima svoju malu historiju. Prema teoriji H.Strausa u knjizi “Bihacke kule i gradine”, Kapetanova kula je sagradjena 1205. i bila je jedna od cetiri kule od kojih su tri razorene 1201 – 1202.

Prema puckom kazivanju koje u sebi sadrzi neku vrstu historijske podloge, Kapetanova kula, odnosno, utvrdjeni Bihac, spasili su glavu ugarskom kralju Beli IV kojeg su do samih zidina gonili brzi tatarski konjanici.

U znak svoje kraljevske zahvalnosti Bela IV proglasava Bihac slobodnim gradom i u kameno procelje kule dadne da se uklese njegov simbol – crni gavran.

Dolaskom Austro-Ugarske na ove prostore, kula je pretvorena u tamnicu ili okruzni zatvor. Od tada pa dugo godina kasnije kada je Bihac potpuno izasao iz svojih bedema i postao urbana sredina, Kapetanova kula služila je iskljucivo kao zatvor sve do 1959. godine kada je predana na koristenje regionalnim muzealcima.

Zgrada je u potpunosti adaptirana i danas ima, rekli bismo, svoj pravi sadrzaj: pretvorena je u muzejski prostor u okviru kojeg su smjestene stalne postavke.


X PDF brošura - Rafting centar Discover Bihać